Juniorski susret u Zagrebu

Kako i stoji u prethodnom tekstu zajednički juniorski susret koji organizira HUVRP je vodila naša s. Marija Pehar. Na susretu je dakle sudjelovalo 20 sestara juniorki iz provincija naše Družbe: Mariborske, Bosansko-Hrvatske, Splitske, i Hercegovačke. Prošle godine nakon programa u Zagrebu mi sestre juniorke hrvatskih provincija posjetile smo kuću maticu u Mariboru. Stoga su ove godine naše sestre juniorke iz Maribora, sa svojom odgojiteljicom s.Veronikom, došle k nama uzvratiti posjet. Željele smo iskoristiti ove posebne trenutke kada možemo biti ovako zajedno i zato se naš juniorski susret produžio i sljedećeg dana. Naše magistre potrudile su se i isplanirale hodočašće u Hrvatsko nacionalno svetište u Mariju Bistricu. Nedjelja je bila kišna, ali to nam nije smetalo. Stigle smo malo ranije u crkvu te se u osobnoj molitvi preporučile Gospi Bistričkoj. Svetu misu je predvodio p. Niko Bilić, DI a mi sestre smo čitale misna čitanja i molitvu vjernika. Nakon sv. mise bistrički župnik vlč. Zlatko Koren velikodušno nas pozvao u kuću na čašu soka. To je bilo malo osvježenje ali i ohrabrenje da pitamo prikladan prostor za molitvu jer je vani bilo hladno i kišno te nismo mogle vani moliti križni put, a istog dana bilo je i veliko hodočašće za Isusovce i njihove suradnike iz cijele Hrvatske. Župnik nam je ponudio kapelicu sv. Petra koja je uz baziliku. U njoj smo imale mir tako da smo se mogle moliti. Animirale smo krunicu i križni put. Sestre iz Mariborske provincije (s. Veronika, magistra, s. Urša i s. Tina) upoznavale su nas s duhom slovenskog jezika… Bilo je ugodno i lijepo biti zajedno s njima. Osmijeh nam falio nije. No, nakon molitvene okrjepe dobro smo ogladnjele i tako smo potražile hranu za naše tijelo.
Slijedila je još pokoja zajednička fotografija ispred lika bl. A. Stepinca na vanjskom oltaru. Pogled na cijelo svetište koje je uistinu prekrasno bližilo nas je trenutku pozdravljanja i povratka kućama.

Lijepo je bilo biti zajedno! Srdačan pozdrav na koncu druženja i još jedan kratki posjet našim dragim sestrama u fra Luje Maruna koje nas iz godine u godinu svaki put uvijek iznova rado prime, udome i isprate. Uistinu se trude kako bi nam boravak među njima bio lijep, ugodan. Hvala vam sestre i naše do – viđenja! A onda nastavile smo put i krenule u plavom kombiju s registracijom „dječji vrtić Kiseljak“,(pa sve nam je zajedničko!) prema Hercegovini.